Domagoj Vidović: Hrvatska Osobna Imena Kroz Povijest
Vječna će ostati tradicijska imena Marin, Duje, Vicko, Roko, Šime, Mate, Ante i slična, a u Dubrovniku Đuro, Maro, Miho i Vlaho. Nestat će mnoga pomodna imena koja se danas čine vječnima, kao što se u općemu jeziku stoljećima ne mijenjaju riječi majka, ruka, noga ili prijatelj, a turcizme su smijenili germanizmi, pa germanizme galicizmi, pa galicizme anglizmi, a anglizme će tko zna što
Osobno ime je osobna iskaznica. To se osobito odnosi na osobna imena kao što su Staljinka ili Jugoslav. Nositelji tih imena uistinu su se početkom 90-ih godina našli u neugodnu položaju. Drago mi je da smo ipak dovoljno naučili pa djeci ne nadijevamo osobna imena kao što su Europejka, Unijka ili, nedajbože, Skeptika.
Svaka je sila za vijeka, političke se prilike brzo mijenjaju i bolje se kloniti politički obilježenih imena, ali i imena raznoraznih medijskih i sportskih zvijezda - govori nam Domagoj Vidović, 32-godišnji doktor onomastike iliti znanstvene discipline koja se bavi proučavanjem imena.
Vidović je na Odjelu za lingvistiku i kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu nedavno obranio doktorsku disertaciju pod nazivom “Antroponimija i toponimija Zažablja”, a za “Slobodnu” je pristao proširiti djelokrug djelovanja te se osvrnuti na dalmatinsku prošlost i sadašnjost kada su osobna imena u pitanju, pa ćemo tako saznati da je, recimo, Jovan nekoć bilo uobičajeno hrvatsko ime, dok je kod susjeda Srba “naš” Ivan bio znatno zastupljeniji.
- Rođen sam u Metkoviću, ali uvijek ističem da mi je majka Bračanka. U Pučišćima sam proveo najranije djetinjstvo, ratne godine i sva ljeta u svojemu životu. Moram priznati da o onomastici gotovo ništa nisam znao sve do kraja studija, kad sam, na nagovor akademika Petra Šimunovića, odlučio pisati diplomski rad iz toga područja. Na zanimanje za onomastiku utjecala je, naravno, i želja da upoznam vlastite korijene.
U dalmatinskim se gradićima uz hercegovačku granicu pojavila određena doza netrpeljivosti prema sjevernim susjedima i želja za što većim međusobnim razlikovanjem, no već i površan pogled dao je naslutiti da je riječ o jedinstvenome području koje su podijelile povijesne okolnosti. Uostalom, i prezimena su s obiju strana granica gotovo ista, a često se znam našaliti da danas u Hercegovini žive pravi Dalmatinci, pogledajte samo prezimena Dalmatin i Primorac, a kod nas u neretvanskoj krajini hercegovački prebjezi.
Ženska imena pomodnija
Koja su nekoć bila najtipičnija dalmatinska imena, kakvi su utjecaji prevladavali?
- Teško je promatrati Dalmaciju kao jedinstvenu cjelinu. Tko su pravi Dalmatinci? Za otočane su Dalmatinci samo oni sami te stanovnici uskoga pojasa uz more. Za stare Splićane Dalmacija prestaje čim se prođe Klis, a iako se moji Zažapci smatraju Dalmatincima, pitanje je koliko bi čitatelja “Slobodne”, da ih netko pozdravi s “đe si, neđelje ti”, povjerovalo da preci čovjeka koji je izgovorio tu rečenicu, u onome što se danas smatra Dalmacijom, žive već dulje od tristo godina i da su vatreni hajdukovci.
U dalmatinskim gradovima s antičkom baštinom u srednjovjekovlju česta su stara romanska (dalmatska) imena kao Z(v)ane, Žuvo, Đivo (sve likovi kršćanskog imena Ivan), a kako je dalmatinskim gradovima dugo vladao Bizant te je njegov utjecaj ojačan i ćirilometodskom tradicijom, nalazimo i imena kao što su Kuzma, Mavro, Tripun, Varvara ili Vlaho. Ipak, na čitavome hrvatskom području u srednjovjekovlju prevladavaju hrvatska narodna imena Radomir, Ljubidrag, Dabiživ, Gojmer...
U 16. stoljeću, zbog odredaba Katoličke crkve, zamjenjuju ih kršćanska imena. U dalmatinskoj je unutrašnjosti u 18. stoljeću u optjecaju samo desetak muških (Ivan, Josip, Ante, Mate, Šime, Jure, Frane, Marko, Nikola, Luka) i ženskih imena (Anđa, Kata, Stana, Ana, Marija, Matija, Ivana, Josipa, Manda, Mara, Vida).
Tvrdite da je na otocima fond osobnih imena bio širi...
- Ne samo na otocima, nego i u većim primorskim gradovima, pa tako imamo romanska imena kao što su Bepo, Filomena, Glorija ili Marčelina.
Što danas preteže, tradicija ili pomodarstvo?
- Danas su u porastu pomodna imena kao što su Diego, Đani, Mateo, Mercedes, Keti, Fani, Meri, Sara ili Sendi. No, Dalmacija je i danas, kao i tijekom čitave svoje povijesti, u isti trenutak i pomodna i tradicionalna, pa su ipak najčešća kršćanska imena Ivan, Ante, Mate i Jure.
Držislav i Mutimir u manjini
S obzirom na seriju “Hrvatski kraljevi”, imena knezova i kraljeva ponovno bi mogla postati aktualna. Kako, u tom kontekstu, gledate na činjenicu što, recimo, ime Trpimir nikad u narodu nije zaživjelo poput, primjerice, Tomislava ili “vašeg” Domagoja?
- Imena hrvatskih narodnih vladara u više su se navrata vraćala na veliku scenu. Na njihovo je oživljavanje u velikoj mjeri utjecao hrvatski narodni preporod, a potom i tisućita obljetnica krunjenja kralja Tomislava 1925. Osobna imena motivirana imenima narodnih vladara u komunističkoj su Jugoslaviji bila i neka vrsta iskazivanja prkosa, a češća su bila u “tvrdim” hrvatskim krajevima nego na otocima.
Koliko je moje ime bilo neobično na Braču, svjedoči činjenica da su me stariji ljudi zvali Dimigoj, Domogoj, pa čak i Domobran. Danas je Domagoja uistinu mnogo više, ali poznajem mnoge Ljudevite, pa i Trpimire i Višeslave iz moje generacije. Osobno ime Držislav s druge je strane vrlo rijetko, a o Mutimiru da i ne govorim. Vjerojatno su češća imena poznatijih i moćnijih vladara, ali i ona koja ljepše zvuče. Ipak, da mi je netko rekao da će se u Hrvatskoj danas rađati toliko Borna, teško bih mu prije desetak godina povjerovao.
U kolikoj se mjeri u Dalmaciji i danas više pozornosti posvećuje muškoj djeci, pa tako i njihovim imenima?
- Muška su imena uistinu podložnija strožim pravilima nasljeđivanja. Nadijevanje imena djetetu po djedu i danas je često. Ženska su imena uglavnom prepuštena majčinu izboru i obično su pomodnija. Tako je bilo i u prošlosti, pa su se i u vrlo malim sredinama pojavljivala imena kao što su Armelinka ili Apolonija, koja su naše bake nalazile u molitvenicima.
Koji krajevi imaju najživopisnija, najzanimljivija ili najneobičnija osobna imena?
- Za osobna imena teško mi se odlučiti, ali za prezimena su moji istinski favoriti Imotska krajina (Bitanga, Lešina) i dubrovačko područje (Oblizalo, Smrdelj, a u Konavlima je bilo i Penisovića). Doduše, i Neretvani imaju svojega konja za utrku (Sprčić). U prošlosti je bilo i danas nezamislivih osobnih imena kao što su Brzizec, Munikoza, Pratež, Vatavuk ili Vrtiprah.
Anđa Marić je sigurno utjecala na povećanje broja novorođenih Anđa, a Ivano Balić na povećanje broja dječaka koji se zovu Ivano. U mojoj široj obitelji jedna prinova prozvana je po pokojnome papi Ivanu Pavlu. Popularnost serije ‘Lud, zbunjen, normalan’ utjecala je na to da se muslimansko ime Izet proširi i na katolike, a o imenima iz sapunica sa španjolskoga govornog područja mogla bi se napisati knjiga.
Može neka preporuka budućim roditeljima?
- U svakom je slučaju poželjno birati osobno ime koje je prilagođeno hrvatskome pravopisu, a osobno sam skloniji tradicionalnim imenima. Poznavao sam nositelje osobnih imena Daglas, Donald, Kenedi Li, Vin ili Žanpjer, što su stariji ljudi znali izgovarati i Šampjer, te znam da im stvarno nije uvijek bilo lako.
Tradicijska su vječna imena
Vječna će ostati tradicijska imena Marin, Duje, Vicko, Roko, Šime, Mate, Ante i slična, a u Dubrovniku Đuro, Maro, Miho i Vlaho. Nestat će mnoga pomodna imena koja se danas čine vječnima, kao što se u općemu jeziku stoljećima ne mijenjaju riječi majka, ruka, noga ili prijatelj, a turcizme su smijenili germanizmi, pa germanizme galicizmi, pa galicizme anglizmi, a anglizme će tko zna što?
Izvor: Slobodna Dalmacija
Autor Teksta: Vinko Vuković
Za najpopularnija imena svih zemalja u regionu posjetite našu stranicu TOP LISTE
Vječna će ostati tradicijska imena Marin, Duje, Vicko, Roko, Šime, Mate, Ante i slična, a u Dubrovniku Đuro, Maro, Miho i Vlaho. Nestat će mnoga pomodna imena koja se danas čine vječnima, kao što se u općemu jeziku stoljećima ne mijenjaju riječi majka, ruka, noga ili prijatelj, a turcizme su smijenili germanizmi, pa germanizme galicizmi, pa galicizme anglizmi, a anglizme će tko zna što
Osobno ime je osobna iskaznica. To se osobito odnosi na osobna imena kao što su Staljinka ili Jugoslav. Nositelji tih imena uistinu su se početkom 90-ih godina našli u neugodnu položaju. Drago mi je da smo ipak dovoljno naučili pa djeci ne nadijevamo osobna imena kao što su Europejka, Unijka ili, nedajbože, Skeptika.
Svaka je sila za vijeka, političke se prilike brzo mijenjaju i bolje se kloniti politički obilježenih imena, ali i imena raznoraznih medijskih i sportskih zvijezda - govori nam Domagoj Vidović, 32-godišnji doktor onomastike iliti znanstvene discipline koja se bavi proučavanjem imena.
Vidović je na Odjelu za lingvistiku i kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu nedavno obranio doktorsku disertaciju pod nazivom “Antroponimija i toponimija Zažablja”, a za “Slobodnu” je pristao proširiti djelokrug djelovanja te se osvrnuti na dalmatinsku prošlost i sadašnjost kada su osobna imena u pitanju, pa ćemo tako saznati da je, recimo, Jovan nekoć bilo uobičajeno hrvatsko ime, dok je kod susjeda Srba “naš” Ivan bio znatno zastupljeniji.
- Rođen sam u Metkoviću, ali uvijek ističem da mi je majka Bračanka. U Pučišćima sam proveo najranije djetinjstvo, ratne godine i sva ljeta u svojemu životu. Moram priznati da o onomastici gotovo ništa nisam znao sve do kraja studija, kad sam, na nagovor akademika Petra Šimunovića, odlučio pisati diplomski rad iz toga područja. Na zanimanje za onomastiku utjecala je, naravno, i želja da upoznam vlastite korijene.
U dalmatinskim se gradićima uz hercegovačku granicu pojavila određena doza netrpeljivosti prema sjevernim susjedima i želja za što većim međusobnim razlikovanjem, no već i površan pogled dao je naslutiti da je riječ o jedinstvenome području koje su podijelile povijesne okolnosti. Uostalom, i prezimena su s obiju strana granica gotovo ista, a često se znam našaliti da danas u Hercegovini žive pravi Dalmatinci, pogledajte samo prezimena Dalmatin i Primorac, a kod nas u neretvanskoj krajini hercegovački prebjezi.
Ženska imena pomodnija
Koja su nekoć bila najtipičnija dalmatinska imena, kakvi su utjecaji prevladavali?
- Teško je promatrati Dalmaciju kao jedinstvenu cjelinu. Tko su pravi Dalmatinci? Za otočane su Dalmatinci samo oni sami te stanovnici uskoga pojasa uz more. Za stare Splićane Dalmacija prestaje čim se prođe Klis, a iako se moji Zažapci smatraju Dalmatincima, pitanje je koliko bi čitatelja “Slobodne”, da ih netko pozdravi s “đe si, neđelje ti”, povjerovalo da preci čovjeka koji je izgovorio tu rečenicu, u onome što se danas smatra Dalmacijom, žive već dulje od tristo godina i da su vatreni hajdukovci.
U dalmatinskim gradovima s antičkom baštinom u srednjovjekovlju česta su stara romanska (dalmatska) imena kao Z(v)ane, Žuvo, Đivo (sve likovi kršćanskog imena Ivan), a kako je dalmatinskim gradovima dugo vladao Bizant te je njegov utjecaj ojačan i ćirilometodskom tradicijom, nalazimo i imena kao što su Kuzma, Mavro, Tripun, Varvara ili Vlaho. Ipak, na čitavome hrvatskom području u srednjovjekovlju prevladavaju hrvatska narodna imena Radomir, Ljubidrag, Dabiživ, Gojmer...
U 16. stoljeću, zbog odredaba Katoličke crkve, zamjenjuju ih kršćanska imena. U dalmatinskoj je unutrašnjosti u 18. stoljeću u optjecaju samo desetak muških (Ivan, Josip, Ante, Mate, Šime, Jure, Frane, Marko, Nikola, Luka) i ženskih imena (Anđa, Kata, Stana, Ana, Marija, Matija, Ivana, Josipa, Manda, Mara, Vida).
Tvrdite da je na otocima fond osobnih imena bio širi...
- Ne samo na otocima, nego i u većim primorskim gradovima, pa tako imamo romanska imena kao što su Bepo, Filomena, Glorija ili Marčelina.
Što danas preteže, tradicija ili pomodarstvo?
- Danas su u porastu pomodna imena kao što su Diego, Đani, Mateo, Mercedes, Keti, Fani, Meri, Sara ili Sendi. No, Dalmacija je i danas, kao i tijekom čitave svoje povijesti, u isti trenutak i pomodna i tradicionalna, pa su ipak najčešća kršćanska imena Ivan, Ante, Mate i Jure.
Držislav i Mutimir u manjini
S obzirom na seriju “Hrvatski kraljevi”, imena knezova i kraljeva ponovno bi mogla postati aktualna. Kako, u tom kontekstu, gledate na činjenicu što, recimo, ime Trpimir nikad u narodu nije zaživjelo poput, primjerice, Tomislava ili “vašeg” Domagoja?
- Imena hrvatskih narodnih vladara u više su se navrata vraćala na veliku scenu. Na njihovo je oživljavanje u velikoj mjeri utjecao hrvatski narodni preporod, a potom i tisućita obljetnica krunjenja kralja Tomislava 1925. Osobna imena motivirana imenima narodnih vladara u komunističkoj su Jugoslaviji bila i neka vrsta iskazivanja prkosa, a češća su bila u “tvrdim” hrvatskim krajevima nego na otocima.
Koliko je moje ime bilo neobično na Braču, svjedoči činjenica da su me stariji ljudi zvali Dimigoj, Domogoj, pa čak i Domobran. Danas je Domagoja uistinu mnogo više, ali poznajem mnoge Ljudevite, pa i Trpimire i Višeslave iz moje generacije. Osobno ime Držislav s druge je strane vrlo rijetko, a o Mutimiru da i ne govorim. Vjerojatno su češća imena poznatijih i moćnijih vladara, ali i ona koja ljepše zvuče. Ipak, da mi je netko rekao da će se u Hrvatskoj danas rađati toliko Borna, teško bih mu prije desetak godina povjerovao.
U kolikoj se mjeri u Dalmaciji i danas više pozornosti posvećuje muškoj djeci, pa tako i njihovim imenima?
- Muška su imena uistinu podložnija strožim pravilima nasljeđivanja. Nadijevanje imena djetetu po djedu i danas je često. Ženska su imena uglavnom prepuštena majčinu izboru i obično su pomodnija. Tako je bilo i u prošlosti, pa su se i u vrlo malim sredinama pojavljivala imena kao što su Armelinka ili Apolonija, koja su naše bake nalazile u molitvenicima.
Koji krajevi imaju najživopisnija, najzanimljivija ili najneobičnija osobna imena?
- Za osobna imena teško mi se odlučiti, ali za prezimena su moji istinski favoriti Imotska krajina (Bitanga, Lešina) i dubrovačko područje (Oblizalo, Smrdelj, a u Konavlima je bilo i Penisovića). Doduše, i Neretvani imaju svojega konja za utrku (Sprčić). U prošlosti je bilo i danas nezamislivih osobnih imena kao što su Brzizec, Munikoza, Pratež, Vatavuk ili Vrtiprah.
Anđa Marić je sigurno utjecala na povećanje broja novorođenih Anđa, a Ivano Balić na povećanje broja dječaka koji se zovu Ivano. U mojoj široj obitelji jedna prinova prozvana je po pokojnome papi Ivanu Pavlu. Popularnost serije ‘Lud, zbunjen, normalan’ utjecala je na to da se muslimansko ime Izet proširi i na katolike, a o imenima iz sapunica sa španjolskoga govornog područja mogla bi se napisati knjiga.
Može neka preporuka budućim roditeljima?
- U svakom je slučaju poželjno birati osobno ime koje je prilagođeno hrvatskome pravopisu, a osobno sam skloniji tradicionalnim imenima. Poznavao sam nositelje osobnih imena Daglas, Donald, Kenedi Li, Vin ili Žanpjer, što su stariji ljudi znali izgovarati i Šampjer, te znam da im stvarno nije uvijek bilo lako.
Tradicijska su vječna imena
Vječna će ostati tradicijska imena Marin, Duje, Vicko, Roko, Šime, Mate, Ante i slična, a u Dubrovniku Đuro, Maro, Miho i Vlaho. Nestat će mnoga pomodna imena koja se danas čine vječnima, kao što se u općemu jeziku stoljećima ne mijenjaju riječi majka, ruka, noga ili prijatelj, a turcizme su smijenili germanizmi, pa germanizme galicizmi, pa galicizme anglizmi, a anglizme će tko zna što?
Izvor: Slobodna Dalmacija
Autor Teksta: Vinko Vuković
Za najpopularnija imena svih zemalja u regionu posjetite našu stranicu TOP LISTE